Brak, koji se smatra osnovom društva u mnogim kulturama, bio je institucija koja je evoluirala tokom vremena, uzimajući različite oblike u zavisnosti od regiona, verskih uverenja ili društvenih tradicija. U svijetu postoje različite vrste brakova, od kojih svaki ima jedinstvene karakteristike koje ih čine jednako različitim jedni od drugih kao i društva koja ih prakticiraju.
U ovom članku ćemo istražiti različite vrste brakova koji postoje, zajedno s njihovim karakteristikama i kulturnim utjecajem.
Šta je brak?
Brak se može definirati kao zajednica, općenito između dvoje ljudi koji žele dijeliti svoje živote, uz pravno, društveno ili vjersko priznanje njihove veze. Iako je brak istorijski imao reprodukciju kao jedan od svojih glavnih ciljeva, danas je prepoznat i kao institucija zasnovana na ljubavi, međusobnoj predanosti i stvaranju zajedničkog životnog projekta.
Etimološki, reč brak vodi poreklo od latinskog brak, koji se razlaže na riječi 'matris' (majka) i 'munium' (briga). Tradicionalno, brak je podrazumevao vezu između muškarca i žene, gde je žena imala majčinsku ulogu, a muškarac zaštitnik porodice. Međutim, kako se društva razvijaju, tako se razvija i koncepcija braka.
Kroz istoriju su na karakteristike braka uticali verski, pravni i kulturni faktori. Danas je brak proširio svoju definiciju na rodnu ravnopravnost, ljudska prava i ono što mnoga društva smatraju temeljem stabilnog doma.
Bračna istorija
Prvi oblici braka datiraju još iz drevnih civilizacija. Iz antropološkog pristupa, istoričari sugerišu da su se prvi oblici braka pojavili kao način da se garantuje zaštita potomstva i sigurna imovinska prava. U starom Rimu, na primjer, brak nije bio samo društvena institucija, već i pravna, s ciljem osiguranja legitimnosti nasljeđa.
Sa ekspanzijom hrišćanstva u Evropi tokom srednjeg veka, brak je dobio versku dimenziju koja je konsolidovana na Tridentskom saboru u 16. veku. Od tog trenutka, brak kao sakrament unutar Katoličke crkve počeo je imati transcendentalnu vrijednost, ostajući neraskidiva zajednica.
Kako su civilizacije napredovale, ovaj koncept se proširivao i modificirao na osnovu različitih religija (židovske, islamske, hinduističke, budističke) i društveno-ekonomskih sistema. Brak, koji je u početku bio sredstvo za osiguranje socijalne i ekonomske stabilnosti, evoluirao je u instituciju koja uključuje i emocionalne i afektivne aspekte.
Vrste brakova
Širom svijeta postoje različite vrste brakova, koji se razlikuju u zavisnosti od zakonitosti, vjere i običaja različitih kultura. Najčešći tipovi, njihove karakteristike i faktori koji ih određuju opisani su u nastavku.
1. Građanski brak
Građanski brak je vrsta zajednice koja se sklapa pred civilnim vlastima i nije vođena bilo kakvom vjerskom ceremonijom ili obredom. Zakoni koji regulišu građanski brak razlikuju se od zemlje do zemlje, ali, generalno, ova vrsta braka uključuje jednaka prava i dužnosti između supružnika. Često je potrebno ispuniti određene preduslove, kao što je punoljetnost, da biste mogli stupiti u građanski brak.
Građanski brak je jedina vrsta braka koju zakonski priznaju sekularne države, iako se u mnogim kulturama može dopuniti vjerskom ceremonijom. Ova vrsta braka je najinkluzivnija, jer dozvoljava zajednice između osoba istog pola u zemljama u kojima je zakonski regulisan ravnopravan brak.
2. Vjerski brak
Vjerski brak je zajednica koja se odvija slijedeći propise određene religije. U zavisnosti od vjere supružnika, mogu postojati različita pravila i zahtjevi da bi ova vrsta braka bila valjana.
U Katoličkoj crkvi, na primjer, smatra se sakramentom i neraskidiv je, što znači da se može prekinuti samo nakon smrti jednog od supružnika. Supružnici moraju ispunjavati određene uslove, kao što su krštenje, krizma i primanje prve pričesti.
Islamski parovi, sa svoje strane, brak smatraju društvenim i vjerskim ugovorom, gdje porodica ima važnu ulogu u strukturiranju i praćenju sporazuma.
U judaizmu, brak je također važna institucija, gdje par uspostavlja obavezu vjernosti i ljubavi prema zakonima Tore. U ovoj religiji svadbena ceremonija je značajan obred koji uključuje potpisivanje bračnog ugovora tzv. ketubah.
3. Ravnopravan brak
Ravnopravni brak ili brak između osoba istog spola je zakonska zajednica između dvije osobe istog spola, koja im nastoji dati ista prava i dužnosti koje imaju heteroseksualni parovi. U mnogim zemljama ova vrsta braka je zakonom priznata.
Pomak ka legalizaciji ravnopravnih brakova smatra se jednim od najvažnijih dostignuća LGBTQ+ zajednice u posljednjih nekoliko decenija. Njegovo prihvatanje još uvijek značajno varira između zemalja, pri čemu su neke nacije već usvojile zakone u korist, a druge gdje je, nažalost, još uvijek kažnjen.
4. Poligamni brak
Poligamni brak je brak u kojem osoba može imati više od jednog supružnika u isto vrijeme. Unutar ovog tipa braka možemo pronaći različite podtipove:
- poliginija: Muškarac ima nekoliko žena.
- poliandrija: Žena ima nekoliko muževa.
Ova vrsta braka je još uvijek uobičajena u nekim kulturama u Africi i Aziji. U mnogim zapadnim zemljama, međutim, to je nezakonito, a supružnici koji prakticiraju poligamiju mogu se suočiti sa značajnim pravnim posljedicama.
5. Brak iz interesa
Brakom iz interesa smatra se onaj koji se sklapa iz nesentimentalnih razloga, već radi dobijanja ekonomskih, društvenih ili pravnih koristi. Ova vrsta sindikata može biti motivisana, na primjer, dobijanjem državljanstva ili poboljšanjem društvenog statusa jedne od stranaka.
6. Dogovoreni brak
Ugovoreni brak je uobičajena tradicija u nekim kulturama, posebno u Aziji, na Bliskom istoku i u Africi. U ovoj vrsti braka, treće lice, najčešće roditelji, bira supružnike. Iako par može imati opciju da prihvati ili odbije zajednicu, u mnogim slučajevima nemaju pravu slobodu odlučivanja.
7. Dječiji brak
Dječiji brak nastaje kada su jedna ili obje strane maloljetne. Ova vrsta braka je češća u određenim dijelovima svijeta, kao što su Južna Azija i podsaharska Afrika, gdje faktori kao što su siromaštvo i kulturna tradicija igraju ključnu ulogu u održavanju ove prakse.
Međunarodna zajednica naširoko osuđuje dječije brakove, jer se smatra kršenjem ljudskih prava maloljetnika, što negativno utiče na njihovo obrazovanje, zdravlje i dobrobit.
8. Brak otmicom
Brak otmicom, poznat i kao kidnapovanje nevjeste, je praksa u kojoj muškarac kidnapuje ili kidnapuje ženu s ciljem da je oženi bez njenog pristanka. Ovo je drevna praksa koja još uvijek postoji u nekim ruralnim područjima zemalja kao što su Kirgistan, Etiopija i određena područja Latinske Amerike.
9. Probni brak
U nekim mjestima u svijetu, kao što su određeni regioni Latinske Amerike, postoji probni brak, u kojem parovi biraju da se vjenčaju na određeno vrijeme. Za to vrijeme možete procijeniti svoju kompatibilnost prije nego što odlučite da li želite trajno formalizirati svoju vezu.
10. Vanbračni par
De facto parovi su oni koji odluče da žive zajedno i oforme stabilnu i posvećenu vezu, a da pritom ne pribegavaju zakonski utvrđenom braku. Ovaj modalitet je vrlo čest u mnogim dijelovima svijeta, au nekim zemljama je i pravno priznat.
U Španiji, na primjer, vanbračni parovi su veoma popularni i mogu ponuditi mnoga prava koja se nalaze u građanskom braku, kao što je pravo na penziju za udovice ili zajedničku poresku prijavu.
Bračni režimi
U mnogim zemljama brak ne podrazumijeva samo emocionalni dogovor, već i finansijski. U zavisnosti od lokalnih zakona, brakovi se mogu sklopiti pod različitim bračnim režimima koji regulišu kako se rukuje imovinom i imovinom tokom i nakon braka.
1. Režim imovine zajednice
Režim zajedničke imovine podrazumijeva da sva imovina i imovina stečena tokom braka podjednako pripadaju oba supružnika. Ovaj režim je uobičajen u mnogim zemljama s rimskom i civilističkom tradicijom, uključujući Španiju. U slučaju razvoda braka, imovina se mora podijeliti na jednake dijelove.
2. Režim razdvajanja imovine
U ovom režimu, svaki supružnik zadržava vlasništvo nad imovinom koju je stekao prije i tokom braka. To je popularna opcija za parove koji žele zadržati potpunu kontrolu nad svojim financijama.
3. Režim učešća
Prema režimu podjele, svaki supružnik dijeli povećanje bogatstva stečeno tokom braka. Iako svaka strana zadržava vlasništvo nad stečenom imovinom, oboje imaju pravo da učestvuju u koristima ili gubicima stečenih tokom braka.
Ove vrste režima nude fleksibilna rješenja za parove koji žele organizirati financijsko upravljanje svojim brakom.
Brak, u svim svojim oblicima i modalitetima, je institucija koja nastavlja da se razvija kako bi odražavala potrebe i želje ljudi u društvu koje se stalno mijenja. Različite tradicije i bračni režimi pokazuju raznolikost i kulturno bogatstvo koje okružuje ovu važnu instituciju.