El infarkt posteljice To je patologija koja može utjecati na pravilan razvoj trudnoće ugrožavajući funkciju posteljice. Ovaj organ, ključan za razmjenu hranjivih tvari i kisika između majke i fetusa, može zadobiti područja nekroze zbog prekida protoka krvi, uzrokujući infarkt placente. Postoje dvije glavne vrste srčanih udara: bijeli srčani udar i crveni srčani udar, oba sa posebnim karakteristikama.
Infarkt bijele placente
El bijeli srčani udar To nije ništa drugo do nekroza ograničenih područja placente. Nastaje zbog fibrinoidne degeneracije tkiva koja se pojavljuje u obliku malih žućkasto-bijelih ili sivih čvorića. Ovi čvorići su obično čvrsti na dodir i nalaze se okruženi horionske resice, koji su neophodni za apsorpciju hranljivih materija i kiseonika.
Na sreću, bijeli infarkti su uglavnom benigni, tako da ne utiču na razvoj fetusa niti na šanse za normalan porod. Iako mogu izgledati zabrinjavajuće na slikovnim studijama, njihovo prisustvo nije povezano s komplikacijama fetusa.
Mehanizam koji stoji iza nastanka ovih infarkta ima veze sa upalni odgovor endometrijuma, unutrašnja sluznica materice, zbog ozljeda ili tromboze u krvnim žilama koje opskrbljuju placentu. Kao rezultat, fibrin se taloži na resicama, što dovodi do nekroze placentnog tkiva.
Crveni infarkt placente
El crveni srčani udar, za razliku od bijelog, je agresivniji. Nastaje nakupljanjem krvi u jezgrama placentnog tkiva, čime nastaju crveni ili crni čvorići, čvršće konzistencije i vidljivi u majčinom dijelu posteljice. Ovi infarkti mogu promijeniti i izgled i strukturu posteljice, što može dovesti do ozbiljnijih komplikacija ako se ne prati pravilno.
U slučajevima kada su crveni infarkti obilni, ono što je poznato kao a posteljica od tartufa, karakteriziran prisustvom višestrukih zamračenih izbočina na površini posteljice, dajući joj nepravilnu teksturu. Ovi infarkti također mijenjaju boju tokom vremena, prelazeći od svijetlo crvene do sivkaste ili crnkaste boje kako fibroza tkiva napreduje.
Placente sa crvenim infarktom obično su manje, ravnije i manje guste od zdravih placenti. Ova strukturna promjena smanjuje sposobnost posteljice da obavlja svoju funkciju, utječući na isporuku hranjivih tvari i kisika do fetusa.
Dijagnoza crvenih infarkta često se postavlja pomoću a histološki pregled, koji otkriva krv nakupljenu unutra, slojevitost fibrina i prisustvo spljoštenih resica koje formiraju kapsulu oko nekrotičnog tkiva. Ove promjene mogu imati ozbiljne posljedice po razvoj fetusa, posebno u trudnoćama komplikovanim preeklampsijom ili hipertenzijom.
Etiologija i faktori rizika
u infarkta placente Obično su povezani sa određenim faktorima rizika za majku.
- Arterijska hipertenzija: Hipertenzija, posebno ona izazvana trudnoćom, povećava rizik od infarkta placente. To je zbog oštećenja koje visoki krvni tlak uzrokuje na arterijama koje opskrbljuju placentu.
- Albuminurija: Prisustvo proteina u urinu znak je oštećenja bubrega i povezano je s preeklampsijom, poremećajem trudnoće koji pogoršava placentni udar, posebno crveni udar.
- Tromboza: Tromboza krvnih sudova placente jedan je od glavnih uzroka srčanog udara. Žene koje pate od poremećaja krvarenja, kao što je antifosfolipidni sindrom, imaju veći rizik od razvoja ovih komplikacija.
- poodmakloj dobi majke: Žene starije od 35 godina imaju veću vjerovatnoću da dožive komplikacije tokom trudnoće, uključujući one vezane za funkciju placente.
Uticaj na zdravlje fetusa
Kada su infarkti placente ograničeni, kao u slučaju bijelog infarkta, obično nema fetalnih komplikacija. Međutim, kada su infarkti višestruki, veliki i zahvaćaju velike površine placente, opskrba fetusa kisikom i hranjivim tvarima je ugrožena.
Ovo može uzrokovati a intrauterino ograničenje rasta (CIR), što znači da fetus ne raste pravilno i da se može roditi sa značajno manjom težinom od očekivane. U nekim slučajevima, infarkti placente se identifikuju tokom ultrazvučnih kontrola, koje pokazuju guste površine i mikroinfarkte u posteljici.
U ozbiljnim situacijama, kao što su višestruki srčani udari ili a posteljica od tartufa, može postojati povećan rizik od fetalna smrt, posebno ako se infarkt proteže na više od 40% placentnog tkiva.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza infarkta placente općenito se postavlja kombinacijom ultrazvučnih studija i postnatalne histološke analize. Na ultrazvuku, infarkti se obično pojavljuju kao anehogena područja (tj. tamna područja na slici) što ukazuje na prisustvo tekućine ili nekrotiziranog tkiva unutar placente.
Što se tiče liječenja, ne postoje posebne mjere za poništavanje infarkta placente. Međutim, pravilno upravljanje predisponirajućim faktorima, kao što su hipertenzija ili preeklampsija, ključno je za sprečavanje pogoršanja situacije. Kod žena s dijagnozom preeklampsije, na primjer, liječenje niskim dozama aspirina i drugih antikoagulansa može se koristiti kako bi se spriječilo stvaranje ugrušaka u posteljici.
Praćenje visokorizičnih trudnoća je neophodno, uz češće kontrole i detaljne ultrazvuke za praćenje razvoja placente i dobrobiti fetusa.
Prevencija
Iako je teško u potpunosti spriječiti infarkt placente, neke mjere mogu smanjiti povezane rizike. Trudnice bi trebale pažljivo kontrolirati svoj krvni tlak, posebno one s istorijom hipertenzije ili preeklampsije. Također se preporučuje izbjegavanje konzumacije duhana, jer je usko povezano i sa hipertenzijom i sa vaskularnim problemima koji utiču na placentu.
Osim toga, kod žena s istorijom infarkta placente ili tromboze, može biti potrebno koristiti antikoagulanse kao npr. heparin male molekularne težine para evitar la formación de coágulos.
Konačno, preporučljivo je jesti uravnoteženu ishranu, bogatu esencijalnim nutrijentima kao što su kalcijum i magnezijum, te izbjegavati dugotrajni stres koji može pogoršati stanja koja predisponiraju infarkt placente.
U zaključku, infarkti placente, iako mogu izazvati zabrinutost, moraju se adekvatno pratiti kako bi se minimizirali njihovi efekti na fetus. Rigorozno praćenje i upravljanje faktorima rizika su od suštinskog značaja kako bi se osiguralo da se izbjegnu ozbiljne komplikacije i da zdravlje majke i fetusa ostane u ravnoteži. Iako se bijeli infarkt obično javlja bez teških posljedica, crveni infarkt je složeniji i zahtijeva dodatnu pažnju.