Mnogi filmovi Vudija Alena imaju izrazito pesimističan karakter.
Šta je pesimizam?
El pesimizam je sklonost predviđanju ili naglašavanju problema, kao i loša ili neželjena stanja i rezultati. Pesimizam je također doktrina prema kojoj je sadašnji svijet najgori od svih mogućih svjetova, odnosno gdje sve stvari prirodno teže zlu. Ovakav način gledanja na svijet je suprotan optimizam, koji brani ideju da dobrota prevladava nad zlom.
Istorijski, pesimizam je bio prisutan i u filozofija kao u religija, od svog nastanka, budući da odražava suštinski dio ljudskog bića. U filozofskom smislu, pesimizam je razvio filozofi poput Arthura Schopenhauera y Martin Heidegger, koji je u svijetu pronašao stvarnost prožetu patnjom, bolom i nezadovoljenim željama.
Što se tiče psihologija, istaknuto je da je pesimizam jedan od glavni simptomi depresije, što dovodi ljude da uranjaju u stanje nesreće iz kojeg ne mogu da dožive nikakve prijatne senzacije.
Pesimizam u filozofiji
Pesimizam ima dugu istoriju u filozofiji. Iako se može pratiti još od starih Grka, filozofski pesimizam sistematski se razvijao u 19. veku sa Arthur Schopenhauer, koji je nadaleko poznat kao jedan od njegovih najvećih eksponenta. Šopenhauer je tvrdio da životom dominira patnja i da su ljudi podložni a nezasitna volja što izaziva stalno stanje nezadovoljstva.
Mislilac je uvjeravao da je želja izvor svih patnji, jer ljudske težnje nikada ne nalaze puno zadovoljenje, što ljude prisiljava da žive životom stalnog razočaranja i frustracije. Drugi filozofi, kao npr Eduard von Hartmann, proširio je ovu koncepciju svijeta kroz pojam nesvjestan, osiguravajući da čak i ono što ne znamo vodi naše živote ka boli.
Sa druge strane, Martin Heidegger, već u 20. veku, istakla je osećaj napuštenosti ljudskih bića u svetu koji ne nudi jasne odgovore. Za Hajdegera, egzistencijalne teskobe To je temeljni uvjet ljudskog života, koji se uklapa u pesimističke pristupe njegovih prethodnika.
Pesimizam i religija
Pesimizam je takođe igrao značajnu ulogu u raznim slučajevima religije. En istočne religije Poput budizma i hinduizma, na svijet se gleda kao na mjesto patnje od koje se moramo osloboditi odricanjem ili savladavanjem ega. Ova pesimistična vizija života prožima mnoga učenja koja ističu poteškoće i iskušenja koja se moraju savladati da bi se postigao unutrašnji mir ili prosvjetljenje.
U hrišćanstvoMeđutim, pesimizam je bio ograničeniji. Iako postoji ideja da je svijet pun grijeha i patnje, kršćanska religija također nudi a nada u iskupljenje kroz lik Isusa Hrista. Ovo čini optimističniji pogled na život nakon smrti, ali u zemaljskom životu, čovjekova patnja se doživljava kao ispit vjere koji se mora podnijeti s rezignacijom.
Pesimizam i psihologija
Sa psihološke perspektive, pesimizam je povezan sa anksioznost, u depresija i drugi mentalni poremećaji. Pesimistični ljudi imaju tendenciju da predvidjaju najgore u svakoj situaciji, što doprinosi njihovoj nesposobnosti da uživaju u sadašnjosti i navodi ih na usvajanje negativnih stavova. nerad ili ostavku.
Psihologija to ističe kao a faktor rizika u razvoju mentalnih poremećaja. Prema studijama, ljudi koji gledaju na život iz pesimističkog sočiva imaju veću vjerovatnoću da razviju simptome depresije, jer njihova sklonost predviđanju neuspjeha ili negativnosti može postati samoispunjavajuće proročanstvo. Samoispunjavajuće proročanstvo odnosi se na ideju da, ako osoba očekuje negativan ishod, njene vlastite akcije (nesvjesne ili ne) mogu dovesti do materijalizacije tog ishoda.
Pesimizam u popularnoj kulturi
Popularna kultura je takođe bila ogledalo pesimizma kroz istoriju. Mnogi filmovi, knjige i umjetnički prikazi imaju tendenciju da oslikavaju teškoće ljudskog života. Jasan primjer ovog fenomena je bioskop Woody Allen, čiji filmovi imaju tendenciju da prikazuju likove zarobljene u vlastitim egzistencijalnim dilemama, koji se bore da pronađu smisao u onome što se često čini kao besmislen život.
Kroz svoje britke dijaloge i priče o neurotičnim likovima, Alen nas podsjeća da ljudska bića često upadaju u samodestruktivne obrasce i da naši pokušaji da izbjegnemo patnju često je samo pogoršavaju.
Pesimizam kao pokretač promjena
Pesimizam, daleko od toga da bude čisto defetistički stav, može biti a pozitivan motor promjena. Mnogi filozofi i autori su tvrdili da nas dobro shvaćen pesimizam ne vodi do rezignacije, već do kritičke svijesti o stvarne poteškoće suočavamo, što zauzvrat može dovesti do rješenja.
Eduard von Hartmann, pesimistički filozof iz 19. veka, tvrdio je da iako očekivanja od sreće na ovom svetu možda neće biti ispunjena, imamo kapacitet da poboljšati naše životne uslove i stvoriti pravednije i pravednije društvo
Pesimizam, iz ove perspektive, postaje a kritičan alat da ne prihvatamo slepo stvarnost, već da je analiziramo i poboljšavamo.
Daleko od pada u defetizam, filozofski pesimizam nas poziva da razmislimo o svojim životima i društvenim, političkim i ekonomskim strukturama koje održavaju patnju, omogućavajući nam da pronađemo načine da ih poboljšamo.
Na kraju, pesimizam nas podsjeća da, iako je patnja suštinski dio postojanja, nismo lišeni alata za suprotstavljanje i prevladavanje. Iako ne možemo potpuno eliminirati bol, možemo smanjiti njegov utjecaj na društvenom i ličnom nivou kroz jasno razumijevanje naših okolnosti.