Za kulturu Zapada moglo bi se reći da ne postoji važnija istorijska ličnost od Isuse iz Nazareta. Nije pretjerano reći da vrijeme mjerimo na osnovu godina prije i nakon rođenja. Sama ova činjenica odražava važnost koju je Isus imao u istoriji čovječanstva, posebno u kontekstu kršćanstva, gdje se smatra središnjom figurom. Kršćanstvo je od male grupe sljedbenika izraslo u jednu od najvećih svjetskih religija, velikim dijelom zahvaljujući revolucionarnoj poruci koju je propovijedao Isus iz Nazareta. Njegova učenja, usredsređena na ljubav, saosećanje i pravdu, izazvala su uspostavljeni sistem Rimskog carstva.
Ko je bio Isus iz Nazareta?
Isus iz Nazareta, također poznat kao Isus Krist ili jednostavno kao Krist, bio je jevrejski vjerski vođa koji je živio u provincijama Galileja i Judeja u drevnoj Palestini. U kršćanstvu se smatra Mesijom, a prema vjerovanjima ove religije Božjim sinom. Iako istoričari još uvijek raspravljaju o njegovom porijeklu i tačnom datumu rođenja, opšte je prihvaćeno da je rođen negde između 7. i 1. godine pre nove ere. Njegov život, od čega je većina dokumentovana u novozavetnim jevanđeljima, bio je izvor inspiracije i analize više od dva milenijuma. Hrišćanske tradicije govore o životu Isusa kao sina Marije i Josipa, a njegovo božanstvo je jedna od tema o kojima se najviše raspravljalo u istoriji, kako teološki tako i istorijski.
Kršćanstvo tvrdi da je Isus začet od Duha Svetoga i da je njegova majka, Marija, ostala djevica. Isto tako, sveti spisi govore da je Isus mogao činiti čuda kao što je iscjeljivanje bolesnih, umnožavanje hrane, pa čak i vaskrsavanje mrtvih. Ovi događaji su sastavni dio njegovog učenja i njihovog utjecaja na historiju.
Njegov život i poruka
Isus je započeo svoj javni život otprilike u dobi od 30 godina. Prije te faze, vrlo malo se zna o njegovom životu. Prema Jevanđelju po Luki, sa 12 godina već je pokazao duboko razumevanje jevrejskog zakona. Međutim, godine između 12 i 30 godina uglavnom su misterija, zbog čega je ovaj period nazvan „skrivenim Isusovim životom“. Kada je konačno počeo propovijedati, učinio je to s jasnom i snažnom porukom usmjerenom na dolazak “Kraljevstva Božjeg”. Njegov fokus je bio na podučavanju svojih sljedbenika da ljube Boga iznad svega i svoje bližnje kao sebe same. Koristio je parabole kako bi prenio mnoge svoje lekcije, čineći svoju poruku razumljivom čak i najskromnijima. Osim svog propovjedničkog rada, Isus je nadaleko poznat po čudima koja je činio. Među najstarijim i najznačajnijim je pretvaranje vode u vino na vjenčanju u Kani, prvo čudo zabilježeno u Novom zavjetu. Takođe je zaslužan za isceljenje slepih, gubavih i paralitičara, kao i za podizanje svog prijatelja Lazara iz mrtvih. Isus je regrutovao svoje najbliže sljedbenike, poznate kao apostole, s kojima je propovijedajući putovao po regijama Galileje i Judeje. Njegova učenja privukla su pažnju rimskih i jevrejskih vlasti, koje su ga smatrale prijetnjom uspostavljenom poretku.
12 apostola i Isusova služba
Isus je imao 12 glavnih učenika poznatih kao apostoli, koji su bili njegovi najbliži sljedbenici i kojima je poverio veliki dio svoje poruke. Izbor ovih učenika odražavao je simboliku 12 plemena Izraela.
- pedro
- Santiago najveći
- Huan
- Andrés
- felipe
- Bartolomej
- Tomás
- Mateo
- Sveti Jakov Manji
- Simon Zilot
- Juda Tadej
- Judas Iscariot
Ovi ljudi su odigrali presudnu ulogu u širenju kršćanstva nakon Isusove smrti, posebno nakon raspeća, događaja koji je preobrazio ne samo apostole, već i cjelokupnu buduću povijest kršćanske religije.
Raspeće i uskrsnuće
Priča o Isusovom životu kulminira njegovim zarobljavanjem, suđenjem, raspećem i uskrsnućem. Prema jevanđeljima, Isusa je izdao jedan od njegovih apostola, Juda Iskariotski, i predat rimskim vlastima. Pod Poncijem Pilatom, osuđen je na razapinjanje, kaznu koju su Rimljani izrekli zločincima i pobunjenicima. Isusovo raspeće jedan je od središnjih momenata u kršćanstvu, jer, prema kršćanskoj vjeri, njegova smrt predstavlja iskupljenje grijeha čovječanstva. Tri dana nakon svoje smrti, Isus je ponovo uskrsnuo, ukazavši se svojim učenicima prije nego što je uzašao na nebo, što je označilo početak kršćanske Crkve. Isusovo uskrsnuće je stub kršćanske vjere, a njegov utjecaj traje vekovima, učvršćujući njegovo mjesto kao božanske i transcendentne figure u ljudskoj istoriji. Priča o životu Isusa iz Nazareta i dalje je predmetom historijskih, teoloških i filozofskih studija, a njen utjecaj seže daleko izvan strogo religijske sfere. Ova figura ne samo da je ostavila trag u kršćanskoj teologiji, već je utjecala i na više područja zapadne civilizacije, uključujući umjetnost, književnost i etiku.