Kada je reč o tome duhovnih verovanja, dva analogna pojma se često brkaju: religija i sekte. Potonji su, posebno, opterećeni negativnom konotacijom koja nije uvijek tačna. U ovom članku ćemo istražiti razlike između sekta y religija, također analizirajući aspekte u kojima su slični i po čemu se razlikuju.
Religija
La religija To je sistem vjerovanja i dogmi s normama koje reguliraju društveno i individualno ponašanje ljudi koji ga ispovijedaju. Ove norme su određene dogmama i odlukama koje donosi viši entitet ili vrhovno biće, u koje vjernik polaže svoju vjeru. Religije općenito imaju vidljivu hijerarhijsku strukturu, s autoritetima koji tumače pravila i rituale.
Ovaj skup vjerovanja je elementaran u životima mnogih ljudi, utičući na njihov svakodnevni život. Organizirane i većinske religije, kao npr hrišćanstvo, el islam, el Judaizam ili Budizam, obuhvata milione vjernika širom svijeta. Zauzvrat, ove religije obično imaju svete knjige, kao što su Biblija, el Koran ili Tora, koji definišu njihove naredbe, zabrane i vjerovanja.
Religiju karakteriše i redovno praktikovanje rituali i ceremonije, često povezane sa važnim svečanostima kao što su Božić, Uskrs u kršćanstvu ili Ramazan u islamu. Ovi rituali jačaju vezu vjernika s božanskim i stvaraju osjećaj zajedništva.
Važno je naglasiti da institucionalizirana religija, osim što reguliše ponašanje pojedinca, ima i osnovnu ulogu u društvenom i kulturnom životu grada ili zemlje, vršeći značajan utjecaj na njegovu historiju, politiku i običaje.
Sekt
Fotografija sa selektivnim fokusom grupe ljudi koji stoje vani dok drže ruke i ruke u zraku
Sa svoje strane, a sekta To je tipično manjinski vjerski pokret koji proizlazi iz većinske religije. U mnogim slučajevima, sekta proizlazi iz različitog tumačenja izvornog učenja matične religije. Značajan primjer ove evolucije je hrišćanstvo, koji se u svojim počecima smatrao sektom unutar judaizma, ali je vremenom stekao sljedbenike i evoluirao da postane konsolidirana religija.
Za razliku od religija, sekte obično imaju zatvoreniju organizacionu strukturu i selektivnu prirodu. Mnogo puta je ulazak u sektu ograničen, a članovi se moraju podvrgnuti vrlo specifičnim ritualima, što se može posmatrati kao neprikladno ili neobično sa gledišta opšteg društva. Ova ekskluzivnost je jedan od faktora koji stvaraju nepovjerenje i negativnu sliku u popularnoj kulturi.
U sociološkom kontekstu, sekte mogu imati jedinstven sistem vjerovanja, različit od doktrinarnog tijela matične religije. Nadalje, često se povezuju sa obožavanjem ili slijeđenjem a harizmatični vođa. Ovaj pojedinac ima značajnu moć nad članovima sekte, što može dovesti do izolacije grupe od izvan društva. Vođe kultova često traže viši duhovni autoritet, čak i iznad tradicionalnih svetih likova ili tekstova.
Još jedna ključna razlika između religije i sekte je u tome što ova potonja obično ima određeni stepen stres sa spoljnim društvom, dovodeći u pitanje većinu društvenih i moralnih normi. U mnogim slučajevima, kultovi imaju apokaliptični ili milenaristički pristup, vjerujući da su oni jedini legitimni put do spasenja ili neposrednog božanskog otkrivenja.
Ključne razlike između religije i sekte
- Struktura: Dok religije obično imaju priznatu hijerarhijsku strukturu, sekte su obično organizirane oko harizmatičnog vođe i imaju labaviju strukturu.
- Pristup: Religije su inkluzivne i dopuštaju ulazak novih sljedbenika kroz rituale kao što su krštenje (u kršćanstvu) ili shahada (u islamu), dok sekte imaju tendenciju da budu isključive i selektivnije.
- Odnos sa društvom: Religije teže da se integrišu u društveni i politički život, imajući uticaj na zakone, dok sekte teže razdvajanju i formiranju zatvorenih zajednica.
- Napetost s drugim uvjerenjima: Dok etablirane religije nastoje promovirati toleranciju i međuvjerski dijalog, sekte mogu biti rigidnije i nespremne da prihvate druga gledišta.
Priznate religije vs. sekte danas
Jedan od razloga zašto se sekte često doživljavaju negativno je njihova manjinska priroda i nedostatak društvenog ili zakonskog priznanja. Dok etablirane religije poput kršćanstva ili islama imaju milione sljedbenika, institucija i sistema vjerovanja koji su postojali stoljećima, sekte su obično noviji, proganjani ili dovedeni u pitanje pokreti. To je uglavnom zato što, u mnogim slučajevima, kultovi promoviraju ideje suprotne opšteprihvaćenim društvenim normama.
Primjer za to je pojava novih religijskih pokreta. Ove grupe, koje se često smatraju sektama zbog svoje veličine i nedostatka antike, promovišu doktrine koje osporavaju tradicionalne religije. Neki sociolozi radije izbjegavaju riječ "sekta" zbog njene negativne konotacije i odlučuju se za termine kao što su alternativni verski pokreti o nove religije.
Iako su neke sekte klasifikovane kao bezopasne, druge su bile u oku uragana zbog slučajeva mentalna manipulacija ili čak fizičko nasilje, kao što se dogodilo u sektama sa vođama koje promovišu kolektivno samoubistvo ili potpunu izolaciju svojih članova.
Na kraju, vrijedno je pojasniti da sekta nije uvijek negativan entitet. Počeci mnogih današnjih religija, kao i samo kršćanstvo, imali su sektaški karakter. Ono što definiše sektu nije toliko njeno ponašanje, koliko odnos prema matičnoj religiji i njena karakteristična organizaciona struktura.
Debata o razlici između sekte i religije i dalje je složeno pitanje. Međutim, razumijevanje aspekata koji ih čine, njihovih sličnosti i razlika, omogućava nam da bolje razumijemo različite vrste duhovnih vjerovanja i kako ona utječu na živote ljudi i društva.