El abolicionistički pokret Počeo je početkom 2006. stoljeća i brzo se proširio na međunarodnom planu. Prve zemlje koje su se zalagale za kraj ropstva bile su evropske sile, posebno Velika Britanija, koja je igrala veliku ulogu u trgovini robljem. Ovaj pokret pokretali su različiti faktori, od ideoloških i vjerskih razloga do političkih i ekonomskih razloga. Tokom XNUMX. i XNUMX. vijeka, abolicionizam se suočavao sa velikim usponima i padovima, postižući značajna dostignuća, ali i padove. Tek u XNUMX. vijeku abolicionistički pokret je uspio iskorijeniti ropstvo u velikom dijelu svijeta. U slučaju Francuske, od XNUMX. godine ukidanje ropstva se zvanično slavi svake godine.
Prvo suprotstavljanje ropstvu počelo je sa Filozofi prosvjetiteljstva, gde mislioci vole Jean-Jacques Rousseau Oni su podigli nemoral ovog sistema. Godine 1788 Društvo prijatelja crnaca, što je označilo organizovaniji početak abolicionizma u Francuskoj. Istovremeno, iste godine, Francuska revolucija je počela da se oblikuje Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789. Međutim, uprkos ovom dokumentu, koji je, čini se, obećavao jednakost za sva ljudska bića, ropstvo u francuskim kolonijama je opstalo tokom ranih godina Revolucije.
Bio je pobuna u Santo Domingu 1791. što je dovelo do radikalnije promjene francuske politike. Pobuna je kulminirala ukidanjem ropstva 1794. godine, prema dekretu Pakta od 4. februara. Međutim, ova promjena nije bila trajna. Godine 1802, pod Napoleonom Bonapartom, i ropstvo i trgovina robljem ponovo su uspostavljeni u francuskim kolonijama njegovim dekretom od 20. maja.
Uloga Francuske revolucije u ukidanju ropstva
Francuska revolucija je odigrala ključnu ulogu na putu ukidanja ropstva. Iako je Ustavotvorna skupština u početku odlučila da ne interveniše u ropski sistem kolonija, tenzije u kolonijama, posebno na Haitiju (bivši Santo Domingo), ubrzale su ukidanje ropstva 1794.
Spremnost Francuske da ukine ropstvo bila je podstaknuta pobunom robova u njenim kolonijama, posebno na Haitiju. Ovaj ustanak je bio jedan od glavnih pokretača koji je doveo revolucionarnu vladu do ukidanja, budući da je bila pod pritiskom da zadrži kontrolu nad svojim kolonijalnim teritorijama.
Obnova i definitivno ukidanje
Uprkos napretku postignutom ukidanjem 1794. godine, Napoleon Bonaparte je 1802. godine dekretom obnovio robovlasnički sistem. Ova promjena je bila vođena željom da se zadrži ekonomska kontrola nad kolonijama koje proizvode šećer i drugu vrijednu robu, kao što je Santo Domingo, gdje je ekonomija u velikoj mjeri ovisila o robovskom radu.
Posljedice ovog ponovnog uspostavljanja bile su razorne za robove koji su iskusili slobodu u kratkom vremenskom periodu. Ali otpor na Haitiju se nastavio, što je kulminiralo nezavisnosti zemlje 1804. godine, što je označilo važnu prekretnicu jer je to bila prva nacija koju su stvorili bivši robovi koja je ostala nezavisna država.
Naslijeđe abolicionizma u Francuskoj i drugim nacijama
Iako je ropstvo ponovo uspostavljeno pod Napoleonom, borba za njegovo ukidanje nije jenjavala. Godine 1848. Francuska je definitivno ukinula ropstvo pod vodstvom ličnosti kao što je Victor Schœlcher, što je predstavljalo odlučujući korak ka eliminaciji ove nehumane prakse u svojim kolonijama.
Ovaj pokret nije bio isključivo za Francusku. Zemlje poput Britanije i Španije takođe su učestvovale u ukidanju trgovine robljem, iako je to u mnogim slučajevima više rezultat promene ekonomske isplativosti nego moralne savesti.
Međunarodni uticaj abolicionizma
Abolicionistički pokret imao je dubok učinak u cijelom svijetu, posebno u Americi i Evropi. U Brazilu je Zlatni zakon iz 1888. označio kraj ropstva, čineći Brazil posljednjom zemljom u Americi koja ga je ukinula.. U Sjedinjenim Državama, Proklamacija Abrahama Linkolna o emancipaciji iz 1863. i kasniji 13. amandman bili su kritične prekretnice u borbi za građanska prava Afroamerikanaca.
Na Karibima, Haiti je postao prva zemlja na svijetu koja je ukinula ropstvo nakon pobune robova 1804. godine, pozicionirajući ga kao simbol slobode i otpora. Uprkos tome, mnoge zemlje su nastavile sa praksom ropstva još nekoliko godina, a ropstvo je konačno ukinuto u francuskim kolonijama 1848.
Tokom 19. veka, borba za aboliciju je postala globalni pokret, sa novim zakonodavstvom koje se pojavilo ne samo u Evropi i Americi, već iu drugim kolonijalnim regionima. Ukidanje ropstva ostavilo je međunarodno nasljeđe koje traje do danas, uz priznavanje osnovnih ljudskih prava i stalnu borbu za iskorjenjivanje modernih oblika ropstva.
Abolicionizam, više od jednostavnog reformističkog pokreta, Bila je to revolucija sama po sebi koja je transformisala društva, ekonomije i razmišljanja čovječanstva oko prava svakog ljudskog bića.
Izazovi abolicionizma u Evropi
U Evropi se abolicionizam suočio s brojnim izazovima, posebno u kolonijalnim zemljama u kojima se ekonomija u velikoj mjeri oslanjala na robovski rad. Britanija je, uprkos tome što je vodila abolicionistički pokret, takođe bila jedna od nacija koje su imale najviše koristi od trgovine robljem. To je bilo do proglašenja Zakon o trgovini robljem 1807. godine kada je Velika Britanija službeno ukinula trgovinu robljem, iako je ropstvo kao takvo u potpunosti eliminirano tek godinama kasnije, 1833. Što se tiče Španije, abolicionizam je naišao na snažan otpor kolonijalnih interesa, posebno na Kubi, gdje je privreda u velikoj mjeri ovisila o proizvodnja šećera zasnovana na robovskom radu.
Nadalje, abolicionistički pokreti u Evropi bili su uglavnom vođeni idealima prosvjetiteljstva i Francuske revolucije, koji su zagovarali slobodu i jednakost za sve ljude. Ove ideje počele su odjekivati među filozofima, političarima i vjerskim vođama koji su bili ključni u održavanju borbe za ukidanje trgovine i ropstva na Starom kontinentu.
Za mnoge od ovih mislilaca, abolicija nije bila samo pitanje ljudskih prava, već i napretka ka novom svjetskom poretku koji poštuje ljudsko dostojanstvo, bez obzira na porijeklo ili boju kože.
Savremeni pregled: uticaj abolicionizma na aktuelnu politiku
Naslijeđe abolicionizma ostaje relevantno u današnjim političkim i društvenim raspravama. U mnogim zemljama, rasprave o historijskim reparacijama, priznavanju manjinskih prava i borbi protiv rasne diskriminacije imaju korijene čvrsto usađene u abolicionističke principe 18. i 19. stoljeća.
Zemlje poput Francuske, koje slave ukidanje ropstva svake godine 10. maja, nastavljaju razmišljati o trajnim efektima ropstva i kolonijalizma na njihovo savremeno društvo. Slično, društvene pobune u Sjedinjenim Državama koje se vrte oko pokreta Crna živi Oni su podsjetnik da borba za ravnopravnost i kraj diskriminacije, iako je napredovala, još nije završena.
Abolicionizam je, kao pokret, obuhvatao mnogo više od kraja ropstva; Postala je ideologija koja je transformisala moralno, političko i socijalno razmišljanje čovečanstva, i nastavlja da bude svetionik borbe za slobodu i ljudska prava širom sveta.
Danas je ključno prisjetiti se ne samo dostignuća abolicionizma, već i žrtava koje su milioni ljudi podnijeli pod ropskim jarmom i kako su njihov otpor odjekivali oni koji su se borili za njihovu slobodu, postavljajući temelje principa jednakosti koja vodi naša sadašnja društva.